Sunday, 2022-06-26, 12:23 PM

Meni

Anketa

Ocenite sajt
Total of answers: 34

Kako fotografisati:

Kursna lista




Chat



YouTube

Olympus E-P1


EOS 5D

Statistika


Total online: 1
Guests: 1
Users: 0
Fotografija


Leća fotoaparata


Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada. Riječ dolazi od grčkog φως phos ("svjetlo"), te γραφις graphis ("pero", "kist") ili γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike "crtanje pomoću svjetla".
Fotoaparati


"Camera obscura" (lat. "mračna komora" ili "zamračena prostorija") je kutija (svjetlonepropusna opna bilo kakvog oblika) čije unutrašnje plohe ne dopuštaju odraz svjetlosnih zraka (moraju biti obojene crnom mat bojom ili još bolje, prekrivene crnim filcom). Na stijenki kutije izbušena je rup(ic)a. Kroz taj sitan otvor ("mlaznicu svjetla") svjetlosne zrake izvana, ulaze u mračnu komoru i projiciraju sliku motiva pred kamerom po čitavoj unutrašnjosti komore. Ukoliko se u mračnu komoru stavi fotoosjetljiva ploha, tj. list materijala koji je osjetljiv na svjetlo, a koji može biti kemijski (npr. "fotografski film" ili "foto papir") ili digitalni ("senzor"), može se napraviti snimka motiva.

-kontinuirana dubinska oštrina (svi detalji motiva su podjednako oštri bez obzira na udaljenost motiva od kamere ili projekcionog zaslona od rupe-objektiva)

-kompresija vremena (pokretni detalji motiva ostaju ili potpuno nesnimljeni ili pak zabilježeni tek kao nakupina svjetlosnih titraja, zbog dužine trajanja ekspozicije jer kroz rup(ic)u-objektiv prolazi veoma malo svjetlosti, a nepokretni detalji ostaju jasno zabilježeni)

-širok raspon kadra ("kuteva snimanja" koji ovise o formantu na koji se snima i udaljenosti rupe od formata na koji se snima mogu biti veoma široki)

-egzaktna perspektivna projekcija (kada se motiv snima na potpuno ravnu fotoosjetljivu plohu)

-potpuna propusnost svjetlosti svih valnih dužina (rupa-objektiv mračne komore propušta i one valne dužine svjetlosti koje ne prolaze kroz staklo, npr. ultraljubičasti dio spektra)

Mračna komora osnova je za sve današnje kamere (foto aparate, kino, video, ili digaitalne kamere) štoviše, ona postoji u svim suvremenim kamerama, a predstavlja prostor između objektiva (otvora sa sustavom leća, kojim je zamijenjena rupica) i fotoosjetljive plohe na koju se snima. Plohe tog prostora suvremenih kamera ne smiju održavati svjetlosne zrake.

Skup leća (objektiv) fokusira (izoštrava) projekciju motiva na plohu snimanja, kao uvećavanu ili smanjenu sliku motiva pred objektivom.

Osim ovog, postoje i drugi načini kako se mogu dobiti fotografske slike, kao fotogrami ili rayografije (prema fotografu Man Rayu, koji je često koristio tu metodu ) ili fotokopije (xerografije). Rayografija se radi tako da se u tamnoj komori (zamračenoj sobi) direktno na fotoosjetljivi sloj kao motiv stave neki predmeti, a zatim osvijetle pa sliku tvore sjene motiva kao i odrazi svjetla s motiva.

Većina fotografskih aparata ima mogućnost podešavanja sljedećih vrijednosti:
fokus (kojim se izoštrava projekcija motiva što je na nekoj udaljenosti od objektiva),
blenda (otvorenost objektiva, što je veći otvor blende na fotoosjetljivi sloj pada više svjetla)
ekspozicija (trajanje propuštanja svjetla kroz objektiv, što je dulja ekspozicija na film pada više svjetla).

Osim toga, fotograf može odabrati:
objektive raznih žarišnnih duljina (ovisno o tome kakvo uvećanje motiva se želi dobiti na snimci) i
filmove različite osjetljivosti (kojom je određena količina svjetla potrebnog da bi neki motiv bio snimljen dovoljno osvjetljeno).

Jeftini aparati nemaju mogućnost mijenjanja (nekih ili svih) navedenih vrijednosti, a oni obični automatski (tzv. "idiot-kamere") ugrađenim mikroprocesorom sami procjenjuju najbolju kombinaciju traženih vrijednosti za uspješnu snimku.

Motiv je dobro "fokusiran" ako se na snimci vidi jasno (tj. "oštro" sa što više detalja). Ako je motiv dalji ili bliži od podešene udaljenosti snimanja on postaje mutniji ("neoštar") i razgovjetno je vidljivo sve manje njegovih detalja. Radi se o dubinskoj oštrini snimke. Ako je "fokusiran" motiv u prednjem planu, tada će pozadina motiva motiva biti neoštra (i obrnuto, "fokusiranom" pozadinom dobit ćemo neoštru snimku motiva u prednjem planu). Ako se želi dobiti oštru snimku motiva u prednjem i stražnjem planu tada treba smanjiti otvor blende, no tada treba produžiti i trajanje ekspozicije proporcionalno smanjenju otvora blende. Ove vrijednosti su međusobno zavisne, a kod boljih fotoaparata automatski se usklađuju. Treba međutim napomenuti da će dinamički (pokretni) motivi produženjem trajanja ekspozicije biti snimljeni u pomaku ("razmazano").

Povijest fotografije

Preteča fotografije je tzv. "camera obscura" (već opisana u prethodnom odjeljku) koju su koristili slikari pejzaža i portretisti sve do devetnaestog stoljeća. Međutim, bit fotografije je da se ona mora sama stvoriti i zadržati na nekom fotoosjetljivom materijalu. Problem s ranom fotografijom je bio upravo u tome kako sliku zadržati. Postojali su, naime, materijali koji su u doticaju sa svjetlom mijenjali boju i koji bi onda u kombinaciji s mračnom komorom davali fotografije, ali one nisu bile trajne.

Problem je 1825. riješio Nicéphore Niepce. Njegova metoda zahtjevala je višesatnu ekspoziciju uz jako dnevno sunce. Ipak, njegova metoda se nije pokazala najboljom pa je u partnerstvu s pariškim slikarem Jacques Daguerreom pokrenuo istraživanje nove metode. 1833 godine Niepce je umro, pa je Daguerre sam nastavio s istraživanjima.

1839. Jacques Daguerre najavio je da je pronašao način kako proizvesti permanentni pozitiv. Taj je izum nazvan Dagerotipija, a francuska je vlada izum odmah otkupila i ponudila svima zainteresiranim mogućnost da se bave fotografijom i dalje ju razvijaju. Daguerre i Nepce-ov unuk su zauzvrat dobili doživotnu rentu.

Istovremeno je u Engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, nazvan kalotipija, ali je otkriće držao u tajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat kalotipije je bio negativ iz kojeg se je moglo proizvesti neodređen broj pozitiva. Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te metode.

U sljedećih nekoliko desetljeća fotografi su umnogome unaprijedili cijeli postupak, ali vjerojatno najbitniji pomak je učinio George Eastman koji je izumio fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s fotoosjetljivim slojem. Prvi aparati koje je proizveo u svojoj tvrtci Kodak su imali ugrađen film, a nakon što bi se potrošila rola filma - cijeli fotoaparat bi se vraćao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili pozitive i vratili aparat vlasniku zajedno s fotografijama i novom rolom filma. Kasnije, varijante fotoaparata su omogućavale vlasniku da i sam mijenja film i razvija fotografije.

1925. godine na tržište je puštena 35milimetarska Leica - aparat čija je rola filma bila široka 35 mm, što je bilo puno manje od svih dotadašnjih (velikoformatnih) aparata. Leica je snimala fotografije čije su stranice (najčešće) imale omjer 2:3, što je od tada postao standard.

Sljedeći veći tehnološki korak je bila fotografija u boji. Samo po sebi to nije bilo revolucionarno otkriće, jer bilo je nekoliko više ili manje uspješnih eksperimenata s bojom tokom devetnaestog stoljeća. Prvi moderni film u boji, Kodachrome, pušten je u masovnu proizvodnju 1935. godine. Ipak, tek u zadnjih nekoliko desetljeća prošlog stoljeća film u boji postaje popularan među amaterima i profesionalcima.

Pojava digitalne fotografije

Tradicionalna fotografija poprilično je sputavala fotografe što su radili daleko na terenu (naročito novinarske dopisnike) i nisu imali laboratorij za razvijanje filma u blizini. Kako je televizija sve više napredovala i pružala sve veću konkurenciju, fotografije su se sve brže morale dostavljati u novine. Fotoreporteri na udaljenijim lokacijama nosili su minijaturni foto-laboratorij sa sobom; također i neka sredstva prenošenja slike preko telefonskih žica.

1981. Sony je otkrio prvu kameru koja je koristila CCD i koja nije trebala film - Sony Mavica. Mavica je spremala slike na disk, ali prikazivale su se na televiziji. Zato se kamera ne može nazvati potpuno digitalnom.

1990. Kodak je prikazao javnosti DCS 100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu upotrebu. Ipak, to je značilo rođenje komercijalne digitalne fotografije.

Fotografske tehnike

U svojoj skoro dvjestogodišnjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala mnoge kreativne pojedince i dala im dar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg prisjećanja značajnih mjesta, ljudi i događaja. Zahvaljujući čovjekovoj vječnoj potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati jednostavnim, shematskim portretima i dokumentarističkim pristupom fotografiranju. Tako su, vjerojatno inspirirani slikarstvom, započeli novu vrstu umjetnosti – umjetničku fotografiju.

Za različite izražaje potrebne su različite tehnike fotografiranja. Koristeći mogućnosti fotoaparata i vlastitu vještinu, fotograf može naoko jednostavan i beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo usporedivo sa tvorevinama velikih majstora slikarstva ili kiparstva.

Neke od tehnika koje fotografija dijeli sa slikarstvom su:
Pravilo zlatne sredine je pravilo kadriranja koje se unatoč svom nazivu zasniva na geometrijskom rasporedu elemenata koji se ne bazira u središtu kadra. Naime, na dijagonalu kadra povlačimo visinu te time dobivamo tri područja u koja valja smjestiti zanimljive objekte, radi postizanja sklada.
Pravilo trećina je pravilo kadriranja po kojemu pomoću dvije horizontalne i dvije vertikalne linije dijelimo kadar na vodoravne i okomite trećine. Smjestimo li objekt na bilo koje sjecište tih linija, oko će, smatra se, prirodno stremiti k toj točki i time će fotografija biti privlačnija, a objekt značajniji.
Uokvirivanje je pravilo po kojemu je korisno (ako je moguće) željeni objekt okružiti homogenim sadržajem različitim od samog objekta, kako bi se objekt u potpunosti izdvojio od ostatka fotografije.
Stvaranje geometrijskih likova je metoda kojom fotografiju kadriramo na način da elementi čine prepoznatljive geometrijske likove, od kojih su najčešći trokut i krug jer najviše odskaču od samog oblika fotografije.

Kod fotografiranja portreta najčešće se koriste tehnike:
high-key (tehnika visokih tonova) podrazumijeva prevladavanje svijetlih tonova pri kojoj se detalji često izdvajaju jakim kontrastom.
low-key (tehnika niskih tonova) podrazumijeva prevladavanje tamnih tonova, no tu se gotovo nikada ne koristi jak kontrast.
close-up (tehnika krupnog plana) postiže vrlo dramatične rezultate naglašavajući najzanimljivije dijelove tijela koji nose određenu poruku (ili samo dobro izgledaju)
Silueta nastaje kada je svjetlost usmjerena od pozadine objekta prema objektivu aparata. Time se gube svi detalji modela i sva pažnja se usmjerava na oblik vanjskog obrisa.

U fotografiranju pokreta najčešće se koriste tehnike:
panning je metoda fotografiranja objekta u pokretu pri kojoj se fotoaparat kreće usporedno s objektom, te tako stvara jak dojam kretanja zabilježavajući objekt oštrim, a njegovu okolinu razmazanom u pravcu kretanja objekta.
1st curtain (prednja svjetlosna zavjesa) je efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na početku duge ekspozicije kod kojega objekt na početku ekspozicije biva zabilježen oštro, a do kraja ekspozicije biva razmazan u pravcu kretanja.
2nd curtain (stražnja svjetlosna zavjesa) je efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na kraju duge ekspozicije kod kojega objekt tijekom ekspozicije biva razmazan u pravcu kretanja, a na kraju ekspozicije biva zabilježen oštro.

Kod fotografiranja krajolika najčešće se obraća pažnja na zlatnu svjetlost , odnosno vatreni sunčev sjaj u ranim jutarnjim i kasnim večernjim minutama. Tada su sjene objekata duge i tamne, a osvjetljeni su dijelovi okupani toplim tonovima i ti čimbenici stvaraju oku vrlo ugodan ambijent.
Panorama je fotografija koja prikazuje područje veće od onog koje stane na fotografiju uhvaćenu pomoću objektiva srednje žarišne duljine. Stoga se za panoramsku fotografiju koriste širokokutni objektivi ili se nekoliko fotografija spaja u jednu kojoj je širina višestruko veća nego visina.


Digitalna fotografija

Digitalna fotografija, za razliku od klasične, ne koristi film već sliku "vidi" preko elektroničkog senzora kao skup binarnih podataka. To omogućava spremanje i uređivanje slika na osobnom računalu. Danas su digitalni fotoaparati prodavaniji od klasičnih. Osim snimanja fotografija, oni često omogućuju i snimanje videa i zvuka.

Mane i prednosti digitalne fotografije

Za normalnog korisnika koji posjeduje računalo, prednosti digitalnih fotoaparata obično prevagnu nad manama. No, profesionalni korisnici imaju podijeljena mišljenja.

Prednosti

Digitalni fotoaparati omogućuju pregled snimaka na licu mjesta (bez razvijanja), što znači da fotograf može lako uočiti greške kod snimanja i ispraviti ih dok još nije prekasno. Pošto se slike mogu i brisati, može se snimati mnogo uzastopnih slika s malim razlikama, izbrisati loše i sačuvati samo uspješne. Kod klasičnih fotoaparata to bi bilo preskupo. Možete i odabrati samo neke fotografije koje ćete ispisati na papir (ako ih uopće želite ispisivati). Ako imate računalo sa pisačem, nije potrebno fotografije nositi u foto-studio - one se mogu ispisati i kod kuće. Također, fotografije se na računalu mogu i obraditi te poboljšati (npr. pooštriti, kontrolirati kontrast, svjetloću, intenzitet boje...).

Na jednu memorijsku karticu moguće je spremiti stotine fotografija (ovisno o kapacitetu kartice i kvaliteti slike), dok se na jedan film može spremiti oko 36 fotografija najviše.

Vrlo korisna činjenica kod digitalnih fotoaparata je ta da oni bilježe dodatne podatke o fotografiji uz samu sliku (npr. upotreba bljeskalice, ekspozicija, blenda, ISO osjetljivost, vrijeme fotografiranja, datum, model fotoaparata...). To je korisno kod organizacije fotografija na računalu ili kod naknadne analize snimaka. Neki klasični aparati također omogućuju bilježenje datuma ili vremena fotografiranja, no taj podatak se ispisuje na samu sliku.

Fotografija se može kopirati bezbroj puta bez narušavanja kvalitete.

Mane

Klasični aparati su jeftiniji od digitalnih.

Digitalni aparati jako troše bateriju, pa je potrebno ili često puniti bateriju ili često kupovati nove baterije.

Filmovi velikih ISO osjetljivosti daju manje zrnatu sliku nego digitalni senzori iste osjetljivosti. Također, postoje tipovi filmova za koje nema ekvivalent kod digitalnih fotoaparata (npr. film za infra crvenu svjetlost). Zatim, filmovi imaju mnogo veću razlučivost od digitalnih fotoaparata. Procijenjene ekvivalentne vrijednosti su:
35mm film ~ 19 megapiksela
120 film ~ 69 megapiksela
veliki format ~ 1135 megapiksela

Za usporedbu, moderni kompaktni digitalni fotoaparati imaju 4-7 megapiksela, profesionalni digitalni SLR aparati 6-17 megapiksela, a ekstremni i vrlo skupi digitalni aparati imaju do 297 megapiksela. (uzmite u obzir da je nemoguće precizno usporediti film i digitalnu sliku)

Slike na filmu su pouzdane za dokumentaciju. Može ih se lako spremiti u ormar dok su digitalne slike izgubljene u slučaju kvara hard diska. Također, na filmu se lako i pouzdano mogu uočiti sve naknadne promjene dok ne postoji software koji može otkriti što je (ako je išta) promijenjeno na digitalnoj slici.


Osnove fotografije- KOMPOZICIJA

1. LINIJE I OBLICI

Morate vježbati oko da traži linije i oblike unutar scene. Oni su gragevinski materijal vase fotografije.Svaka od njih moze biti iskoristena za poboljsanje vase fotografije i moze osigurati znacajnije prenosenje zeljene poruke.Vodoravne linije ,na primjer, smiruju-zamislite osobu koja spava ili daleki horizont.Uspravne linije,poput stabla ili nebodera,djeluju dinamicno-narocito kada je slika u okomitom,portretnom formatu-pa je naglasena njihova visina.Ipak,najsnazniji utisak ostavlja Dijagonala.To je linija koja se prostire poprijeko scene i uvodi vas u fotografiju.Moze se koristiti za stvaranje osjecaja dubine i pokreta, i mrtvoj fotografiji udise zivot!

-Horizontale
Kao sto smo vec spomenuli,to su relaksirajuce linije koje unose mir u vase fotografije.Nadje li se vodoravna linija u sredini slike,s podjednakom kolicinom neba na gornjoj i tla na donjoj polovici slike, slika ce vjerovatno djelovati dosadno.Medjutim,ne mora uvijek biti tako! Najvaznije je uociti i razumijeti koji je element slike impresivniji , pa onda pomaknuti horizont prema gore, ili dolje, kako bi ga naglasili.

-Vertikale
Snazne,dinamicke linije. Kombinujte ih sa vodoravnim linijama kako bi dobili vrlo upecatljive rezultate.Kada govorimo o uspravnim linijama,mislimo na stabla, zgrade, ljude..Zelite li da naglasite visinu i snagu,postavite aparat u okomit polozaj-tako mozete naglasiti visinu dok ce snagu oslikavati najduzi dio kadra.

-Dijagonale

To su najzanimljivije i vizuelno najuzbudljivije linije.One vas na najdinamicniji nacin vode u srediste zbivanja i sadrzaja.Objekti koji se protezu poprijeko slike privlace najvecu paznju gledaoca.
Izbjegavajte podjelu kadra na dva dijela postavljanjem dijagonale,tacno od jednog ugla slike do drugog-slika ce izgubiti na napetosti.Puno ce biti zanimljivije zapocne li dijagonala izvan ugla i zavrsi izvan onog suprotnog ugla.Dobit cete puno uravnotezeniju sliku unutar granica kadra..

-Oblici
Najprivlacniji oblici su oni sa izrazenim dijagonalnim linijama.trougao je npr. Oku vrlo privlacan oblik.Njegove tri strane uvode neparne brojeve u fotografski rijecnik.Razmislite o strukturi vase fotografije – postoje li na njoj tri elementa na koji se mogu zdruziti tako da njihove imaginarne linije tvore trougao?
Cetverougaoni oblici poput trgova i cetverougaoni odrazi nestvaraju konflikte i na njima neprivlaci mnogo toga paznju gledaoca.Medjutim oni mogu biti postavljeni dijagonalno ili u trougao da bi stvorili puno uzbudljiviju scenu.
Takodje, kombinacija kruznih i zakrivljenih linija s ravnim linijama stvara veliku napetost..
2. PRAVILO TRECINA
Iako postoje slucajevi kada subjekt morate postavti u sredinu fotografije, puno zanimljiviju,uravnotezeniju i snazniju kompoziciju mozete ostvariti smjestajuci objekt izvan sredista slike jer to trenutno potice oci gledaoca da krenu po fotografiji.Sredisnje smjesten objekt privlaci paznju u srediste fotografije i tu je zadrzava,cineci fotografiju u cjelini jednolicnom i nezanimljivom .Zelite li stvoriti apstraktan ili graficki zanimljiv prizor stvarnosti,najbolje cete rezultate dobiti koristeci se pravilom trecina.Naravno, kompoziciju mozete ocvrsnuti blagim pomicanjem zarisne tacke...
Vjerovatno ste vec dosta citali o toj staroj kompozicijskoj metodi koju su razvili slikari jos prije nekoliko stotina godina.Ideja je u tome da se slika dvijema horizontalnim i dvijema vertikalnim linijama podijeli na devet jednakih dijelova.Postavljanjem objekta ili kljucnog dijela slike na ili blizu ukrstanja linija-tacke najvece snage-kompozicija postaje uravnotezenija i cijela slika privlaci paznju gledatelja.Iznenadjujuce je kako uocljivi mogu postati i mali objekti na velikoj sceni..

-Krsenje pravila
Pravilo trecina nije potrebno primjeniti bas na svakoj slici, jer cete tako stvoriti seriju kloniranih fotografija podjednake atmosfere.Ponekad je dovoljno pomaknuti glavni objekatizvan sredista i dobicete uravnotezeniju sliku,ili ga pomaknuti sasvim na ivicu slike.Ponekad je jednostavno potrebno subjekt „napenaliti“ u sred fotografije,sve dok je taj subjekt jedino na sto zelite usmjeriti paznju gledaoca..
Zamislite da ste na safariju, i lav krene trcati prema vama..to je trenutak kada subjekt, lav,mora biti tacno u sredistu fotografije,ako uspijete cvrsto drzati aparat..

3. ISPUNITE KADAR


U fotografiji se obicno kaze da ako neso ne mozete uraditi dobro,NAPRAVITE VELIKO. Ispunjavanjem cijeloga kadra glavnim subjektom snimanja nema dvoumljenja sta je sredisna tacka fotografije-premda primjena neke od tehnika kompoziciranja,poput smjestanja glavnog objekta u tacku napetosti i dalje igra vaznu ulogu.Ako vam ne uspijeva da pronadjete inspiraciju u nekoj sceni,krupan plan je odlicna polazisna tacka.Pridjite blize..pa jos blize..

4. SMANJITE ZBRKU


Nacin na koji cete aranzirati sadrzaj kojeg fptpgrafisete podjednako je vazan kao i odluka sta necete ostaiti na slici.Svaki element prizora kojeg slikate mora ojacati i poduprijeti onaj sredisnji-ako ne,budite spremni da ga izostavite,bilo promjenom mjesta,promjenom objektiva ili naknadnim dolaskom na isto mijesto.

- Ocistite kadar
Prije nego pritisnete okidac,preletite pogledom po trazilu da vidite ima li u kadru neceg suvisnog,ometajuceg-sve sto bi umanjilo crvstinu kadra treba nemilosrdno izbaciti.Posebno pazite na naglasenedijelove izvan fokusa u pozadini-nebo sto pomalja izmedju krosnja stabla je klasican primjer.To ce vjerovatno privuci pogled gledaoca. Ne bojte se probati zamaskirati taj detalj sredisnjim subjektom ili promjenom polozaja sasvim ga izbacite iz kadra ako je to potrebno.
Kada fotografisete ljude,zivotinje,cvijece.. pripazite na polozaj sjenki-nezelite sigurno za glavu skratiti svoj subjekt ostrom crtom sijenke ili promjenom nijanse boje..

Izvor: burek.rs



Kako da fotografišete hranu??

Kako do boljih portreta??

Fotografije sa putovanja.

Pejzaži

Vaši ljubimci.

Uloguj se

Pretraga

Kalendar

«  June 2022  »
SuMoTuWeThFrSa
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Prijatelji sajta

banner120x60 ExtraCafe
http://www.soko-zabava.info


Oglasi


Bela Strana
 


Razmena Banera - www.vojvodinacafe.com

fotografija.ucoz.net © 2009
fotografija.ucoz@gmail.com
Hosted by uCoz